Time
Machine
FET
Flagship

Europa mora sagraditi prvi vremenski stroj

15. prosinca u Bruxellesu, 50 predstavnika država-članica i vodećih europskih udruga za istraživanje tehnologije sastati će se na prvom odabiru novih FET Flagships, tih velikih europskih programa koji se mogu financirati i do visine od jedne milijarde eura. Taj strategijski izbor dolazi u vrijeme kada Europa doživljava krizu identiteta bez presedana. Europski demokratski san iščezava. Migracijski tokovi ponovno dovode granice u pitanje. Nedavni izbori u Sjedinjenim Državama i u Velikoj Britaniji najavljuju razdoblje neizvjesnosti za jednu već geopolitički oslabljenu Europu.

U takvome kontekstu, konzorcij od 70 europskih institucija iz 18 zemalja i podržan od strane 12 međunarodnih programa pokreće poziv na uspostavu jednog ambicioznoga kulturnoga europskog programa. Uspostavom jedinstvene arhitekture za arhiviranje i izračun, projekt Time Machine sastoji se od pružanja Europi tehnologija za strukturiranje, analizu i modeliranje podataka iz prošlosti, njihovu reorganizaciju u sadašnjici, a u svrhu projektiranja prema budućnosti.

Prostorno-vremensko preuređivanje Interneta

Tijekom zadnjih dvadeset godina, Internet i njegove usluge su se razvile a da nisu uistinu uzele u obzir vremensku dimenziju. To nam danas omogućuje da gledamo jedno „Veliko sada“, koje je beskrajno zgusnuto i kontinuirano se ažurira. Big data nam omogućuju društvo gdje možemo predviđati budućnost, zahvaljujući sposobnosti računanja koje imaju super-računala i masovnom prikupljanju podataka. Ipak, britanski referendum o izlasku iz Europske unije i predsjednički izbori u SAD osujetili su sve njihove prognoze. Nezavisna dugo vremena, prateći samo otkucaje današnjice, algoritamska predviđanja obilježavaju svoja prirođena ograničenja. Bez prošlosti, sadašnjica je ogoljena.Vremenska dimenzija ne može se više ignorirati. Ta digitalna današnjica, dokumentirana do u sekundu, već je arhiv svoje vlastite budućnosti. Za 50 godina će Facebook, ako još bude postojao, dokumentirati život milijardi preminulih osoba. Za 50 godina će, Google, ako još bude postojao, biti prije svega arhiv mreže, teritorijalne evolucije i naših osobnih pisanja. Danas prijenosnici naših svakodnevnih interakcija, oni će sutra postati spremišta našeg nepopravljivo privatiziranog naslijeđa. Želimo li mi to odista? Žele li to i oni sami?

Druga internet revolucija počinje sada, sa najavljenom smrću pretraživača sadašnjice i uvođenjem načina za indeksiranje informacija. Izazov je biti u stanju kretati se u vremenu, kako to danas činimo u prostoru, i koristiti zapreminu podataka iz prošlosti kako bi nas ona projicirala u budućnost. Ne radi se prosto o arhiviranju u nekoliko godina stanja svjetskog stroja, nego o crtanju mosta iznad velikog jaza koji razdvaja globalno informatičko doba od prethodnih, predinformatičkih epoha. Napredak robotike, vještačke inteligencije, elektronike i fizike omogućuju zamisliti po prvi put infrastrukturu na europskoj skali u svrhu digitalizacije, analize i reorganizacije našeg milenijskog naslijeđa. Postoje kilometri arhiva koji treba obraditi, milijarde stranica koje treba prepisati, stotine gradova koje treba modelirati, kao i čvorova prostrane mreže promjena koji čine našu zajedničku povijest. Znanstveni izazovi koji se moraju rješavati kako bi se ti podaci pokrenuli dotiču se temelja duboke transformacije informacijske tehnologije. Radi se o tome da Europa treba sada izgraditi ne samo zajedničko kulturno naslijeđe, koje se sastoji od “Big Data iz prošlosti”, nego i tehnološko naslijeđe koje će joj jamčiti nastavak izgradnje toga zajedničkog resursa na slobodan i otvoren način.

Big Data iz prošlosti

Europa je danas u boljem položaju da može uspjeti sa prostorno-vremenskim preuređivanjem interneta. Ona ima iskustvo za sačinjavanje međunarodne zajednice istraživača oko stroja novoga tipa, CERN-a za prostorno-tehničke podatke. Taj stroj organiziran oko arhitekture sa više skala, gdje se u obzir uzimaju 4 dimenzije prostora i vremena, omogućiti će razvoj novih načina izračuna, simulacije i predviđanja. Proširenjem obimnog programa digitalizacije naslijeđa, koji je već u tijeku u Europi, on će omogućiti da se organizira kontinuirana ekspanzija naše digitalne prošlosti. Reorganizirana prošlost u obliku međusobno još povezanijih informacijskih sustava dokumentirati će ne samo naše kulturno naslijeđe, nego i naše ekonomsko, znanstveno i tehnološko naslijeđe. Taj stalni izvor novih saznanja bit će ekonomski pokretač iz koga će se izroditi nove vještine, nove usluge, novi proizvodi. Pitanja će se organizirati oko tri osovine: aktivan pristup dokumentarnoj masi do zanemarene sadašnjice, modeliranje prostorno-vremenskih pojava na velikoj skali, strukturiranje i iskorištavanje ogromnog virtualnog teritorija koji se proizvodi tehnikama simulacije.

Pristup dokumentima iz prošlosti

Na što može ličiti svijet gdje su dokumenti iz prošlosti također lako pristupačni kao i podaci iz sadašnjice? Po prvi put, biti će moguće iskoristiti pogodnosti nove obitelji pretraživača za sve dokumente u kojima se spominje ime neke osobe ili nekog mjesta u arhivima koji obuhvaćaju moguće i na tisuće godina dokumentacije. Zahvaljujući masovnoj digitalizaciji arhiva i matičnih knjiga rođenja, mi rekonstruiramo ne samo velika genealogijska stabla sa udaljenim razgrananjem, nego i društvene mreže naših predaka. Sve kreativne vještine pronaći će izvor nepresušne inspiracije u oblicima i motivima prošlosti, kojima se sad može izravno obratiti. Jedan prosti pametni telefon omogućavati će da se vidi kakva je neka građevina bila prije 50, 100 ili 500 godina, i ponovno će oživjeti aktivnosti u ulici u kojoj se nalazi, kao da ponire na samoj lokaciji u prošlost tog mjesta. Iskustvo 600 milijuna turista koji svake godine posjete Europu će se transformirati.

Novi modeli koji integriraju aspekt dugoročnosti

Masa novih podataka omogućiti će na višoj skali izgradnju novih modela tumačenja. Epidemiolozi će drugačije shvaćati širenje teških oboljenja na temelju podatkovne baze u velikoj mjeri sadržane u matičnim knjigama umrlih. Ekonomisti će ponovno tumačiti dinamiku prvih stoljeća kapitalizma, povijest rasta i kriza i strukturu financijskih sila na europskoj skali. Godinu za godinom, mjesec za mjesecom, dokumentacija o usjevima, berbi, stanju stočnoga fonda će biti temelj novog modeliranja klimatske povijesti. Precizni tragovi mnogih tokova migracija, trgovine, umjetnosti, zabilježeni u arhivskim dokumentima, biti će stavljeni u promet kao veliki model tokova kruženja u Europi. Svi ti modeli postajati će postepeno alati za naše odluke, osnove za naše planiranje, naši najdragocjeniji partneri kod predviđanja kompleksnosti 21. stoljeća. Taj novi kapacitet koji treba razmatrati dugoročno dovesti će do transformacije obrazovanja, zdravstva, gospodarstva, industrije, okoliša i drugih oblasti društva.

Teritorij koji treba naseliti

U konačnici, pored cijele mase dokumenata i kolekcije modela, prošlost će postati i novi teritorij koji treba izgraditi i naseliti. Tehnologije simulacije i virtualne realnosti omogućuju potpuno uranjanje u različite lokacije. Napredak vještačke inteligencije omogućuje na temelju povijesnih podataka donositi zaključke o strukturi nedokumentiranog prostora, putanja djelatnika, tekstura tih sveobuhvatnih simulacija. Ovaj svijet prošlosti će se tako moći koristiti u industriji zabave i turizma, ali on će imati i mnogo veće kulturne efekte. Kao i drugi virtualni svjetovi koji postoje i koji se mogu sagraditi a koje trenutno naseljavaju milijuni korisnika, teritoriji prošlosti predstavljati će mjesto intenzivne društvene i gospodarstvene aktivnosti. Oni će predstavljati i jedinstvenu mogućnost da se od prošlosti načini sadašnjost, uz pružanje i dodatne emotivne i intimne dimenzije. Možda ćemo svi sutra biti putnici u vremenu, a to će temeljito izmijeniti naš odnos prema sadašnjosti.

Prilika za Europu

Na svim tim frontama je već realizirano više prototipa. U Veneciji jedan lanac kontinuirano radi na procesu obrade i analize dokumenata iz arhiva koji obuhvaćaju razdoblje od više od 1000 godina, vadi informacije o osobama i mjestima, zamjenjuje ih kao putanje u vremenu i prostoru, te stvara i jednu Facebooka prošlosti. U Amsterdamu, 15.000 stranica starih registara digitalizira se svakog dana zahvaljujući industrijskoj opremi za obradu starih dokumenata. U Austriji, u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Grčkoj, istraživači zajednički rade na osmišljavanju algoritama koji mogu prepisivati stare manuskripte. U više gradova Švicarske i Belgije, prvi sustavi za upravljanje urbanim prostorom uključuju i vrijeme u svoj tijek razvoja. U cijeloj Europi, tehnologijama virtualne stvarnosti je već oživljeno na stotine nestalih mjesta. Tim tehnološkim pothvatima može se povijest Europe transformirati u resurs od kulturne i gospodarske vrijednosti bez presedana.

Europa je izmislila mrežu. Mreža je postala matrica novog svijeta. Djelatnici koji su prvi shvatili njezinu logiku danas dominiraju našim svijetom. Tridesetak godina kasnije, prostorno-vremenska krivulja interneta koja uranja u digitalne informacije u jednom većem prostoru redefinira pravila igre. Presudna odluka koja će se donijeti u prosincu tiče se svih nas. Projekt Time Machine može Europi pružiti tehnologiju za njenu obnovu: jedinstvenu priliku za izgradnju naše budućnosti na temelju našega zajedničkog naslijeđa, što je jedinstvena prilika da sami sebe ponovno otkrijemo.